COSO okvir

COSO okvir predstavlja funkcionisanje interne kontrole uz pomoć pet međusobno povezanih komponenti.

Organizacije u javnom sektoru, kao i mnoge firme u privatnom sektoru, mogu biti veliki sistemi, sa velikim brojem zaposlenih, višestrukim procesima, različitim proizvodima i uslugama i brojnim korisnicima/kupcima. Da bi bile uspešni, organizacije moraju da upravljaju svojim poslovima na efektivan (delotvoran) način. Iako postoji mnogo različitih stilova efektivnog upravljanja, svi imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je pažnja koja se posvećuje internoj kontroli i upravljanju rizicima. Tokom poslednjih godina revizori, rukovodioci, računovođe i zakondavci sve više pažnje posvećuju internoj kontroli. Tradicionalno, kontrola u EU je obično konceptualizovana, odnosno svrstava se u kategorije kao što su prethodna, naknadna i tekuća (stalna). Savremeni i zahtevi korporativnog upravljanja prema kojima u organizaciji treba da postoje dobri procesi interne kontrole, naveli su organizacije da okvir kontrole za koji su odgovorni posmatraju šire. Rezultat toga jeste obezbeđivanje opšte ocene kontrolnih aktivnosti organizacije sa ciljem da se pruži uveravanje o efektivnosti sistema interne kontrole. Postoji više okvira interne kontrole, američki (COSO), kanadski (CoCo), britanski (Cadbury, TurnBull Report) i dr., ali svetski standard predstavlja COSO okvir. Odmah se postavja pitanje – šta znači akrinom COSO? Komitet sponzorskih organizacija Tredvej komisije – COSO (Committee of Sponsoring Organizations) je osnovan 1985. godine kao sponzor National Commission on Fraudelent Financial Reporting, po nezavisnoj incijativi privatnog sektora, u kojoj su proučeni uzročni faktori koji mogu da vode ka lažnom finansijskom izveštavanju. Takođe, u njoj su date preporuke za javne kompanije, njihove nezavisne revizore za U.S. SEC (U.S. Securities and Exchange Commission), druga regulatorna tela i obrazovne institucije. Zajednički je finansira pet značajnih profesionalnih asocijacija sa sedištem u SAD: American Accounting Association (AAA), American Institute of Certi­ ed Public Accountants (AICPA), Financial Executives International (FEI), Institute of Internal Auditors (IIA) i Institute of Management Accountants (IMA) (COSO, 2015). Prvi COSO okvir interne kontrole objavljen je 1992. godine i nije se menjao punih 20 godina. Novi odnosno izmenjeni okvir je objavljen tek 2013. godine. Pošto pomaže naporima organizacijama da razviju ekonomične/efikasne sisteme interne kontrole za postizanje značajnih poslovnih ciljeva koji održavaju i unapređuju poslovanje, novi okvir predstavlja značajan razvoj. On takođe pomaže organizacijama da se prilagode sve većoj kompleksnosti i dinamici promenljivog poslovnog okruženja, da upravljaju rizicima do prihvatljivih nivoa i da unapređuju pouzdanost informacija za odlučivanje. COSO definiše internu kontrolu kao proces koji obavljaja bord direktora, menadžment, i ostalo osoblje entiteta koje treba da obezbedi razumno (objektivno) uveravanje u pogledu postizanja ciljeva koji se odnose na poslovanje, izveštavanje, i usaglašenost sa zakonima i propisima. COSO najbolje objašnjava funkcionisanje sistema interne kontrole putem kocke. Kocka se vrlo malo menjala od 1992. godine, samo je prikazan obrnut redosled komponenti interne kontrole. Na slici 1 prikazana je struktura kocke.

Kocka počinje sa ciljevima na vrhu koji se odnose na poslovanje, izveštavanje, i usaglašenost sa propisima koji predstavljaju kolone kocke. Svaka organizacija utvrđuje relevantne ciljeve i formuliše strategije i planove za njihovo postizanje. Kao što je prikazano, strana kocke označava da se ciljevi mogu utvrđivati za entitet kao celinu, ili za specifična odeljenja, operativne jedinice i funkcije u okviru entiteta (uključujući poslovne procese kao što su prodaja, nabavke i proizvodnja), ilustrujući hijerarhijsku strukturu od vrha prema naniže kod većine organizacija.

Na prednjoj strani kocke se nalazi pet komponenti interne kontrole, koje predstavljaju redove kocke. Slično okviru iz 1992. godine, ove komponente pomažu naporima organizacije da ostvari svoje ciljeve. Ovih pet komponenti su: kontrolno okruženje, ocenjivanje rizika, kontrolne aktivnosti, informacije i komunikacije, i aktivnosti monitoringa. One su relevantne za celi entitet, što znači da funkcionišu na nivou entiteta, kao i na nivou svih odeljenja, operativnih jedinica, funkcija, supsidijarnih organizacija ili drugih podgrupa entiteta. Kocka opisuje direktan odnos između ciljeva organizacije (koji predstavljaju ono što entitet nastoji da postigne); komponente interne kontrole (koje predstavljaju ono što je potrebno da bi se postigli ciljevi); i operativne jedinice, pravne entitete i druge strukture u okviru entiteta (koji predstavljaju nivoe organizacije gde pet komponenti interne kontrole funkcioniše). Svaka komponenta interne kontrole se primenjuje na sve tri kategorije ciljeva.

    Prijavi se na Newsletter

    Poslaćemo vam biltene sa vestima i savetima. Nema neželjene pošte.